Eklektični stil u uređenju interijera – kako spojiti elemente različitih stilova u skladnu sliku?

Eklektika se danas nerijetko shvaća kao zgodan izgovor za prostor u kojem su se jednostavno nakupili slučajni predmeti. Riječ je o nesporazumu, jer eklektični stil ne počiva na neodlučnosti, nego na svjesnom spajanju predmeta iz različitih epoha i estetika. Sam pojam dolazi iz arhitekture, gdje je eklekticizam u 19. stoljeću označavao upotrebu i miješanje elemenata nekoliko povijesnih stilova unutar iste građevine, a tek se poslije počeo primjenjivati i na način na koji uređujemo domove.

Jedna od najvažnijih razlika između uspjelog i promašenog spoja jest u tome vidi li se u njemu jasna namjera. Eklektični interijeri često daju golemu slobodu, ali traže i mjeru te poštivanje nekoliko načela zahvaljujući kojima spoj naizgled nespojivih predmeta tvori smislenu cjelinu, umjesto da djeluje kao nasumice prikupljena zbirka.

Što je eklektika i kako je prepoznati u prostoru?

Eklektičan dizajn interijera obilježava prije svega miješanje. U istoj se prostoriji susreću komadi namještaja nastali u posve drugim vremenima, materijali posve drukčijega karaktera i dodaci koji u klasičnom pristupu nikada ne bi stajali jedan uz drugoga. Uz modernu sofu jednostavnih linija pojavljuje se fotelja u stilu secesije, industrijska svjetiljka stoji pokraj mekanog tepiha, a na polici se nalaze i obiteljske uspomene i suvremeni dizajnerski predmeti. Često ga se opisuje kao pristup bez jasnih pravila, no to ne znači da načela ne postoje – ima ih nekoliko i upravo o njima govorimo dalje.

Popularne definicije govore o miješanju elemenata svih mogućih stilova uređenja interijera, a u praksi je riječ o pristupu koji kombinira elemente iz različitih razdoblja bez strogih pravila o tome što se smije spojiti.

Druga je važna značajka osoban karakter prostora. Dom uređen na taj način obično pripovijeda priču svojih stanara – kroz predmete donesene s putovanja, naslijeđenu komodu ili apstraktnu sliku kupljenu iz čistoga hira. Upravo ga je zato teško kopirati iz kataloga: nastaje u slojevima, godinama, i po tome se razlikuje od prostora osmišljenog u cijelosti u jednome stilu, pa ostavlja mnogo mjesta za izražavanje individualnosti i kreativnosti te za nekoliko posve osobnih predmeta.

Zajednički motiv – bez njega se sklad raspada

Ključ je zajednički motiv – element koji se ponavlja u cijelom prostoru i različitost povezuje u smirenu, čitljivu sliku. Tu ulogu najčešće preuzima boja: dovoljno je da se jedna nijansa vraća u presvlaci sofe, na tepihu i u okviru grafike pa da oko prostoriju doživi kao uređenu, iako pojedini komadi potječu iz posve drugačijih vremena. Jednako dobro motiv može biti materijal, primjerice mjed koja se ponavlja na svjetiljci, ručkama ladica i okviru slike, ili oblik koji se vraća s predmeta na predmet. Kad se takva poveznica jednom uspostavi, ukupan dojam ostaje harmoničan i onda kad se pojedinosti razilaze.

Drugo se pravilo tiče omjera između raznolikosti i sklada. Dobro se pokazao pristup u kojem najveći dio prostora zadržava mirnu paletu boja u neutralnim nijansama, dok odvažni, kontrastni komadi ostaju u manjini. Boja zidova i velikih površina u smirenim tonovima tada djeluje kao pozadina galerije: dopušta da do izražaja dođe ono što doista treba privući pogled. Prostor s pažljivo odmjerenim kontrastima djeluje bogato, a ne bučno; kad sve viče jednako glasno, nestaje hijerarhija i javlja se osjećaj nereda.

Kako spojiti komade namještaja iz raznih epoha?

Pri miješanju namještaja vrijedi krenuti od jednoga komada koji će biti polazišna točka – obično je to sofa ili veliki stol. Oko njega se dodaju predmeti drukčijega podrijetla: retro komadi iz šezdesetih, drveni namještaj zanatskog karaktera, pojedinačna stolica u vintage duhu. Dobar način da se razlike ublaže jest zajednička poveznica, bilo vrsta drva bilo slična visina pojedinih komada, zahvaljujući kojoj spoj djeluje namjerno, a ne slučajno.

Kod takvog miješanja dobro dođe pravilo „staro uz novo". Stara komoda okružena isključivo antiknim predmetima daje stiliziran prostor, ali postavljena uz minimalistički ugradbeni namještaj počinje djelovati kao naglasak i dobiva na izražajnosti. Taj je kontrast srž eklektike: nije stvar u tome da sve pristaje jedno uz drugo, nego da razlike budu čitljive i namjerne. Jedan komad namještaja iz druge epohe, okružen s nekoliko modernih komada, često učini više od cijele usklađene garniture.

Boje, teksture i uzorci u eklektičnom interijeru

U takvom interijeru golemu ulogu ima tekstura, jer upravo ona gradi dubinu bez umnožavanja boja. Grubi lan uz glatki baršun, hrapava keramika uz sjajno staklo, vuneni tepih na toplom tonu drvenog parketa – takvi spojevi čine da ni smirena paleta ne postane dosadna. Igra različitih tekstura ovdje nosi dobar dio karaktera prostora, čak i kad kolorit ostaje suzdržan, pa promišljen spoj boja i tekstura često znači više od same količine ukrasa.

Izbor tkanina pritom je najzahvalniji alat, jer se jastuci, prekrivači i zavjese mijenjaju bez renovacije, pa se lako isproba koliko raznolikosti prostor podnosi. Uzorke je dobro dozirati po istoj logici kao i boje: jedan izražajan motiv – geometrijski tepih ili cvjetna tapeta na jednome zidu – posve je dovoljan, a ostatak je bolje zadržati u mirnijoj stilistici.

Kod spajanja dvaju uzoraka lakše ih je pomiriti kad dijele boju ili se jasno razlikuju po mjerilu, jer se tada ne natječu za pozornost. Isto načelo vrijedi za dekor i rasvjetna tijela: nekoliko dobro odabranih predmeta znači više od police pretrpane sitnicama.

Kako urediti dnevni boravak u eklektičnom stilu?

Dnevni boravak najlakše se uređuje na ovaj način, jer ta prostorija ionako spaja mnoštvo funkcija i predmeta. Dobro je krenuti od iskrena odgovora na pitanje koje stilove doista volimo: skandinavski donosi svjetlinu i jednostavnost, boho prirodne materijale i opuštenost, glamour sjaj i raskoš, industrijski smjer metal i ciglu bez uljepšavanja, a art déco geometrijske motive i plemenite obrade. Praksa pokazuje da kombiniranje različitih stilova najbolje funkcionira kad ih je dva, najviše tri – kod većega broja teško je zadržati sklad.

Sljedeći je korak hijerarhija; u dizajnu interijera ona je jednako važna kao i sam izbor komada. Vrijedi odlučiti što će biti središnji naglasak prostorije: dojmljiva sofa, slika ili upravo veliko ogledalo. Ostalo bi tome elementu trebalo ustupiti mjesto. Dobar primjer eklektičnog uređenja gotovo uvijek ima jedan jasan naglasak i nekoliko detalja koji ga podupiru, dok prostor u kojem se svaki predmet bori za prvenstvo zamara već nakon nekoliko dana. Tako uređena prostorija ostaje eklektična, ali pregledna: dinamičan spoj koji ne zamara.

Kakvo ogledalo odabrati za eklektični interijer?

Ogledalo je u ovom pristupu iznimno zahvalan element, jer može preuzeti dvije posve različite uloge, a o nama ovisi koju ćemo mu dodijeliti. Ako se u prostoriji već događa mnogo – snažni motivi, komadi iz nekoliko razdoblja, izražajan kolorit – bolje će proći mirna ploha: bez okvira ili s jednostavnim, geometrijskim obrisom. Takav model sređuje kompoziciju, vraća u prostor svjetlo koje u njemu već postoji i ne uvodi još jednu ukrasnu temu u ionako bogato uređenje. Ploha bez okvira jednako se dobro slaže sa starim i s modernim okruženjem.

Obrnuto djeluje ogledalo u ulozi naglaska. Kad je prostor smiren, a nedostaje mu karaktera, upravo ono može postati glavni naglasak prostorije. Tu vrijedi uskladiti okvir sa smjerom koji želimo pojačati: zlatna nijansa naglasit će glamour i art déco, stroge crne linije dobro se slažu s metalom industrijskoga ugođaja, a ogledala podijeljena na manja polja, poput starih prozorskih okana, unose ozračje lofta ili stare gradske zgrade. Uz vintage primjese lijepo pristaju ostarjele plohe s blago nejednolikim odrazom, koje već na prvi pogled izgledaju kao da ondje vise desetljećima.

Zasebna su tema organski oblici – mekani, nepravilni obrisi koji ublažavaju strogost ravnih linija ostalih komada i dobro povezuju smjerove koje je inače teško pomiriti, jer ne pripadaju jasno nijednoj epohi. U našoj ponudi okvire izrađujemo od MDF ploče i masivnog drva, u brojnim bojama i završnim obradama, a ploha se bira među nekoliko izvedbi, od klasične srebrne do bojanih i ostarjelih. Zlatni, mjedeni ili bakreni ton pritom je boja laka na okviru, a ne metalna konstrukcija. Zahvaljujući tome ogledalo je lakše uskladiti s konkretnim spojem nego tražiti gotov model koji će slučajno pristajati.

Na kraju praktična stvar na koju se često zaboravlja: važno je što ogledalo odražava. Obješeno nasuprot prozoru vratit će dnevno svjetlo dublje u prostor, no okrenuto prema pretrpanom kutu udvostručit će dojam nereda – a u ovakvom dnevnom boravku takav se učinak lako postiže. Dobro je zapamtiti i da jedno veliko ogledalo obično djeluje bolje od nekoliko manjih razbacanih po zidovima, osim kada od njih svjesno slažemo kompoziciju. Kao poljski proizvođač, ogledala izrađujemo po mjeri, pa se format prilagođava konkretnom zidu. Uz odabrane modele može se uz doplatu naručiti i LED rasvjeta, čija se boja svjetla bira već pri kupnji, što dobro dođe ponajprije u kupaonici ili predsoblju.

Ukratko o spajanju epoha u jednom domu

Ovakav pristup nagrađuje hrabrost, ali samo kad je prati dosljednost. Dovoljni su jedan zajednički motiv, mirna pozadina i svjesna hijerarhija pa da komadi iz različitih desetljeća prestanu ratovati i počnu tvoriti uravnotežen prostor. Ostalo je već užitak skupljanja – predmeta koji nešto znače i onih koji nam se jednostavno sviđaju. Uređenje interijera koje nastaje na taj način rijetko izgleda kao gotovo rješenje, a takva kombinacija stilova upravo zato djeluje uvjerljivo.

Ogledalo u tome ostaje najpodcjenjeniji element, iako jednako dobro može smiriti prebogatu kompoziciju i dati karakter prostoru kojemu on nedostaje. Snaga eklektičnog stila upravo je u tome što spaja naizgled udaljene svjetove u osobnu, promišljenu cjelinu. Zato domovi uređeni s osjećajem za mjeru ostaju autentični i jasno odražavaju ukus i karakter onih koji u njima žive.

Preporučena ogledala za interijere u eklektičnom stilu:

Novosti:

Kategorije: Blog